Kako izabrati lampu za spavaću sobu

Radna rasvjeta je usmjerena i jaka — služi čitanju, šminkanju, radu. Ambijentalna je raspršena i slaba, i njen posao je da prostoriji da ton. Većina spavaćih soba treba oboje, ali iz različitih izvora: jedna usmjerena lampa za čitanje i jedan mekan izvor koji ostaje upaljen dok se soba smiruje.

Greška koju vidimo najčešće je pokušaj da jedna lampa radi oba posla. Ispadne ili prejaka za veče ili preslaba za knjigu. Ako birate samo jednu, odlučite iskreno koju ulogu zaista koristite svaki dan.

Boja svjetla mjeri se u kelvinima. Oko 2700 K je topla, žućkasta svjetlost bliska staroj sijalici; 3000 K je i dalje topla, ali malo čistija. Od 4000 K naviše svjetlo postaje neutralno pa hladno-plavičasto — dobro za kuhinju i kupatilo, loše za spavaću sobu.

Razlog nije samo estetski. Plavi dio spektra je upravo onaj na koji tijelo reagira kao na dnevno svjetlo, pa hladna rasvjeta uveče odgađa osjećaj pospanosti. Zato lampa koja gori u zadnjem satu prije spavanja treba biti topla i prigušena. Naše lampe rade na 3000 K iz istog razloga.

Jedno pravilo vrijedi bez obzira na oblik: kad sjedite u krevetu ne smijete gledati u goli izvor svjetla. Kod klasične lampe sa sjenilom to znači visinu od 40-ak centimetara, da donja ivica sjenila padne u visinu očiju. Kod zatvorene, difuzne forme kakve su naše lampe izvor je ionako sakriven, pa je 15 do 25 cm sasvim dovoljno — Monowave je visok 17,5 cm, Mini 22 cm, i oba na noćnom ormariću svijetle površinom, a ne tačkom.

Za ambijentalno svjetlo bitniji je smjer nego snaga. Lampa okrenuta prema zidu vratit će mekan, raspršen odsjaj u prostoriju i osvijetliti je ravnomjernije nego jača lampa uperena u sredinu sobe. Ako lampa ima teksturu — kao naša valovita forma — taj odsjaj postaje i sam dio dekora kad padne mrak.